Neira's Page

Vjetar je užurbano koračao gradom Listao novine bačene po trgu Svojim glasom pjevušio sarajevski bluz. Šetališta gola, Zbog ćelavih krošanja u kasnu jesen I crnih oblaka što Otjeraše svu čeljad u kuću. A mi Poput modrih golubova, Krijemo se od moguće kiše I tražimo bar jedan otključan haustor.

Nije crno tako loše, kažem u sebi uvlačeći se dublje pod crnu kapuljaču crne majice Dlanove vlažim na mokroj klupi Dodirujem kapljice što skaču na to hladno drvo i govore mi da nisam sama Šahovske figure ostavljene od svojih igrača da na jesenjoj kiši kvase čela, a crna kraljica buni jer je bijeli pješak započeo igru u ovaj crni kišni dan Kažu, oni crni započinju ratove Kako u šahu bijeli uvijek kreće prvi? Gle, ona crna mačka uprkos kiši veselo igra repom i umiljava mi se oko nogu Nije crno… Continue

Zapali jednu svijeću za mrtve Kolijevka bajke vječnosti i noćas je pusta Vjetar urla od bolova i plače Napuštene kućice puževa što leže Na izgorjeloj travi sablasnog groblja - - Sve se to ponavlja i sve je već viđeno. I on izgubi štošta. On, koji u kamenoj grobnici sne sniva Izgubio je dom Travu pod prozorom svojim Izgubio je dijete koje tu travu posadi Tog dječaka s nestašnim čuperkom Koji se nikada nije dao počešljati Trešnju, višnju, Krvavocrveni šipak Isti takav šipak raste pored grobni… Continue

Znaš šta gospodine? Meni kišobran i ne treba. Tvoja ramena čuvaju me od svih kiša. Ja ću se jednom popeti na njih I lako ću dohvatiti nebo. Ti ćeš mi dodati kist Svim cirusima i kumulusima Nacrtat ću osmijeh, ponekim i brk, Poljubiti sunce, Skočiti natrag u tvoj zaštitnički zagrljaj, Pod jaknu što grije k'o tatina rakija.

puž bez kuće crkva bez crkve jastuk bez lica ili možda bez roza usne. nebo bez Lucije minus tri bez poljupca ambrela bez kiše ili možda bez još jedne ruke. Šantić bez polumjeseca ruka bez stiska Poljska bez geta ili možda geto bez Poljske. stepenice bez koraka cvijet bez latice mjesec sa mnom a ipak bez mene ili možda bez tebe. divno je znati šetati sam.